01.04.2007., nedjelja

Obiteljske stvari Danas je nedjelja, štoviše Cvjetnica i očekivalo bi se da se dogodi jedan fini, svečani obiteljski ručak. Kod nas danas toga nema. Muž i stariji sin su nakon što su se vratili s kave izjavili da oni neće ručati, jer da će ubuduće jesti samo doručak i večeru. Sin je na taj način smršavio tri kila u zadnjem tjednu. Muž je stao s mršavljenjem, pa se nada da će mu taj režim pomoći da opet krene. Nažalost u mojoj obitelji svi imaju višak kilograma, ali barem možemo svi zajedno biti na dijeti. Druga je stvar da se teško složimo oko izbora dijete. Muž je skloniji, brzim, drastičnim mršavljenjima- zapravo Atkinsovoj iliti mesnoj dijeti. Dva puta u životu je njome skinuo po 30 kg, ali zato je sada dogurao do stvarno velike kilaže. Ja sam sklonija zdravoj, laganoj, mediteranskoj prehrani, kako inače kuham i od čega se za reći pravo nismo ni nadebljali. Muški dio obitelji upropastili su večernji odlasci u fast-food, a nas cure slatkiši, mene osobno uglavnom sladoled. Luda sam za sladoledom od vanilije, king double mi je san snova, mogu ih smazati tri jednog za drugim, a kćer je više za čokolade. E da, kćer je danas izjavila da će ona ručati samo naranče što je i doručkovala. Pošto je ona već dosta smršavila i blizu je idealne težine, a zapravo je već dugo na dijeti usprotivila sam se pa mi je obećala da će pojesti još nešto. Mlađi sin je došao s tenisa, ujutro nije doručkovao i kao ide van s prijateljima, pa neće ni ručati. Narvno to nismo dozvolili i on je normalno ručao. Meni je nekako bilo svega dosta i rekla sam :"Ni ja neću jesti kad niko neće". Onda su me malo nagovarali i naravno na kraju odustali. Otišla sam prileći da ne mislim na hranu. Sada sam budna, ne osjećam neku naročitu glad, više neku slabost a i raspoloženje mi nije baš neko. Stalno mi se vrte po glavi sinove riječi da ne bi bilo ništa da šest mjeseci ne jedem, da imam toliku zalihu. Što je najgore nije to ni daleko od istine. Kad čovjek nakupi ovoliki višak kila kao ja, lako upadne u malodušnost jer mršavljenje ide polako, a odricanja nisu lagana. Jednom sam 21 dan bila na dijeti uz pomoć akupunkture, jela sam skoro pa ništa, samo vodu, kavu bez šećere, rijetko kad prirodni sok od grejpa. Izgubila sam 13 kg, jako se vidjelo naravno , fizički sam se osjećala odlično ali nekako sam bila tužna i sve mi je bilo besmisleno. Hrana je stvarno veliko zadovoljstvo i najbolja utjeha za sve. Nitko to ne može osporiti osim onih rijetkih pojedinaca koji jedu samo da prežive. Većini nas hrana je ipak veliki gušt. Nije ni čudo da je moj desetogodišnji sin, koji je i sam već dva i po mjeseca na dijeti i stvarno lijepo izgleda sa manjim trbuščićem, nekidan gorko zaplakao i rekao:"Mama, kakav je ovo život kad ću uvijek morati paziti što jedem i suzdržavati se." Pokušala sam ga (i sebe) utješiti pričom kako se isplati jer je užitak lijepo izgledati, osjećati se lagano i moći obući što želiš a da ti to lijepo pristaje, a naravno i izbjeći bolesti koje prekomjerna težina donosi.

- 18:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

31.03.2007., subota

Karakterclub Stvarno sam se zakačila na karakterclub, ujutro čim otvorim oči idem pogledati novi post, kasnije tokom dana bacim oko na komentare i odgovore na komentare. Stvarno mi se sviđa to uglavnom žensko društvo, različitih godina, koje se okupilo oko skidanja težine i zdravijeg življenja. Nevjerojatno, ali na pomisao kako se sve mučimo odoljeti svom apetitu ovih dana, nekako više nisam ni gladna. Podijeljena s drugima, glad i želja za hranom je puno, puno manja.

- 15:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.03.2007., četvrtak

Nije lako biti bbw Prije svega, za one koji (slučajno) ne znaju što je bbw, to vam je nešto kao one linije odjeće Big and beautiful.Big Beautiful Woman ili bbw termin je koji označava lijepu deblju ženu. Ne vjerujem da je ijedna od nas izabrala biti bbw, ali kad smo već u toj koži, iz koje se uglavnom, ne može, lijepo je da ima onih kojima smo lijepe, i koji su taj naziv izmislili. U potpunosti se nalazim u tom nazivu, debela jesam (125 kg na 168 cm visine), a na neki se način smatram i lijepom. Naravno nisam se uvijek tako osjećala, ali u svojoj četrdesetsedmoj godini, većinu vremena tako mislim o sebi. Naravno da uvijek ima trenutaka potištenosti i stida, osobito onih dana kada s nekom od svojih mršavih prijateljica obilazim trgovine odjećom. Tada se osjećam kao slonica, jer za mene, a šta sam mislila, nemaju baš ništa. Hvala Bogu, postoje i mjesta koja su izuzetak od tog pravila. Ovdje ih s guštom reklamiram, a na prvom mjestu "Maxi poker" u Ilici u Zagrebu koji prodaje modernu i kvalitetnu odjeću zaista velikih brojeva. Uvijek ima i većih veličina nego što mi treba. Imaju ugodnu, prostranu, dobro osvijetljenu kabinu u kojoj se ne preznojavate i ne stiskate, a u njoj nema ogledala. Pogledate se tek kada izađete vani, u velikom zrcalu u kojem vaša silueta uopće ne izgleda loše. Oko vas žene i djevojke sličnog obujma, sve prijateljski raspoložene, zavjerenički se smiješimo jedna drugoj, jer napokon smo na mjestu gdje je ugodno kupovati i nama debljima. Kako ne živim u Zagrebu, dućan posjetim otprilike dva puta godišnje, i onda se dobro opskrbim. Nikada ne odlazim bez pune velike kese s 4-5 komada odjeće. Kod mog zadnjeg posjeta, ove jeseni, simpatična gospođa mojih godina, glasno se žalila:"Joj pa nikad od vas ne mogu otići bez pune kese!" Suglasila sam se s njom, a ljubazna vlasnica je bila zadovoljna našom pohvalom. Nevjerojatno je da proizvođači i trgovci odjećom tako sporo shvaćaju da smo mi užasno zahvalna populacija, jer kada nam nešto lijepo pristaje i ugodno se u tome osjećamo ne pitamo za cijenu. Prilikom tog posljednjeg posjeta trgovini kupila sam dvodijelni komplet od laganog jeansa, suknju odličnog kroja koji skriva veći trbuh i prsluk. Super izgleda u kombinaciji s majicama raznih boja, a jeans je tako lagan da se može nositi usred ljeta. Kupila sam iste takve hlače do koljena i još jedne bijele suknja hlače od platna koje nosim u kombinaciji s bijelim majicama i košuljama i upadljivim nakitom. I kao najljepše od svega tu je i kupovina ružičaste platnene košulje s tri četvrt rukavima koja divno izgleda u kombinaciji s crnom suknjom i majicom, kao jaknica, nakon što popuste ljetne vrućine. Kupljeno sam platila karticom na četiri rate, i iako nije bilo jeftino izašla sam zadovoljna, a jedva čekam kada će zatopliti da opet nosim svoje omiljene komade odjeće. Imaju i popust za stalne kupce u vidu sniženja nakon što potrošite kod njih određenu svotu novca. Ukoliko želite sms-om ili pismom vas obaviještavaju o početku rasprodaja. Naravno tu je i kataloška prodaja "Neckermann" kod kojih se u katalozima za punije da naći finih stvari, osobito hlača, ali iako sam dosta vješta u procjeni koju veličinu kod određenog modela trebam naručiti, ponekad pogriješim. Naravno oni vrše zamjenu, ali je gnjavaža nositi to ponovo na poštu i čekati da stigne prava veličina, što prilično dugo traje. Kao treću spominjem pulsku "Arenu". Volim njihovu trikotažu koja se prilagođava mojem tijelu i ugodno ga obavija. Dobijem li ili izgubim koje kilo, uvijek mi fino pristaje. Imam dva kompleta, tamnoplavi i crni koje nosim i u najsvečanijim prigodama, na krštenjima, vjenčanjima i odlično izgledaju na fotografijama s proslava, tj. ja u njima. Eto, nije sve tako crno za nas deblje.

- 21:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.